I obojena stražnjica je umjetnost

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Drugog dana od stvaranja svijeta, prema Biblijskom učenju, Bog je stvorio nebo.

Umjetnici na manifestaciji Sedam dana stvaranja ipak nisu bili toliko ambiciozni, pa su sinoć, drugog dana festivala, održali modnu reviju, izložbu, razgovor o umjetnosti, a bio je prikazan i art-film te solistički nastup.

Najatraktivnija je bila modna revija mlade Riječanke Tajči Čekade nazvana "Mrtva priroda" koja se odvijala ispred Kaštela. Predstavljeni su zahtjevni monumentalni kostimi izrađeni kombiniranjem uglavnom organskih i anorganskih prirodnih materijala s ponekim jestivim dijelom (sušena i sirova trava i lišće, kore naranči, borove iglice, mahovina, žirevi, kamenje, ljušture puževa, ljušture školjki, pašta, grah…).

U Čekadinim su kostimima umjesto profesionalnih manekenki ovoga puta prodefilirale polaznice dijela festivalskih radionica koje su se brzo snašle u novoj ulozi.

Također, ispred Kaštela, što se pokazalo dobrim mjestom za ovu manifestaciju, bila je postavljena izložba "Volja" umjetnika Davida Belasa, instalacija sastavljena od niza raznobojnih tanjurića, koja propituje pitanje ljudske slobodne volje.

Proces stvaranja instalacije prikazao je filmom "Slobodna volja" Željko Bobanović (Don Bobo) u kojem Belas kaže da se "mogućnost slobodne volje otvara trenutak prije donošenja odluke", u ovom slučaju odluke o polaganju tanjurića na određeno mjesto.

Zbog tehničkih problema odgođeno je prikazivanje umjetničkog videouratka Ide Skoko "Ide ti te", pa je uslijedio solistički koncert Marka Ritoše na klavijaturama pod nazivom "Ti (ni)si druderi", a zatim glazba po odabiru DJ Perića.

Večer je započela "Razgovorom o direktnoj komunikaciji u umjetnosti" u kojem su se Damir Čargonja Čarli, Sven Stilinović, Branko Cerovac i Tajči Čekada dotaknuli riječke subkulturne scene u proteklim godinama, smisla umjetnosti, bezbrojnih (istarskih) festivala, umjetničkog projekta "Goli otok", (ne)ovisnosti udruga koje su umrežene, "sorošijanske ere" krajem devedesetih te "upakiravanja" umjetnosti pri čemu je riječki umjetnik Čargonja zaključio da je pakiranje također umjetnost.

Uslijedila je izvedba performansa "Crni političar, crveni umjetnik, crni umjetnik, crveni političar" u kojem je Čargonja uz pomoć Stilinovića i Čekade vlastitu obojenu stražnjicu otisnuo na bijeli list papira koji je zatim uokviren. (A. DAGOSTIN)